Projekat Work and Travel postoji već nekoliko godina u Bosni i Hercegovini a njegova namjera je da studentima omoguća da tokom ljeta borave u Sjedinjenima američkim državama, pri čemu se upoznavaju sa kulturom i načinom života a sve kroz studentski rad na određenim mjestima koji omogućava određenu zaradu. O svojim iskustvima o ovom projektu govoriće i naš gost, Milan Suvajac koji je tokom ove godine boravio u S.A.D-u.
Prije svega, dobar dan i hvala ti na izdvojenom vremenu.
– Hvala i vama.
Kako je došlo do toga da se opredjeliš za ovaj projekat Work and Travel?
– Ja sam projeka vidio prvo kao priliku i smatram da prilike treba svi da iskoristimo. Ja sam planirao da na Work and travel idem sljedeće godine ali međutim što sam na ovom fakultetu naučio, to je oportunitetni trošak koji bi mene izašao da ja nisam otišao. Izračunao sam to i jednostavno i prijatelji koji su išli sa mnom, su mi dali podršku kao i moja porodica. Pitao sam ljude koji su prije bili i također svi su mi rekli sve najbolje o tom programu i ja sam odlučio da eto, iskoristim tu priliku, prije svega. –
Koju si proceduru treba ispuniti da bi otišao u S.A.D ?
– Prvenstveno to su stvari papirologije jer američka ambasada nama daje vizu to je Dž1 (J1) viza i ja sam morao doći do te vize a da bi do nje došao morao sam prvo da odem u agenciju koja se bavi slanjem studenata na taj program. Ja sam otišao da se prijavim i naravno ti mora i određen rizik tj. mora da se uloži novac. Ja sam podigao kredit od 5000 KM i onda je taj kredit odobren. Upaltio sam prvu uplatu 150 KM a nakon toga platio sam još 1600 dolara a to uključuje da mi agencija pronađe smještaj tj. sponzora koji će mi pronaći posao. Nakon toga sam imao razgovor za posao sa poslodavcem preko skajpa. Mogu reći da njihovi kriterijumi i nisu bili nešto pretjerano visoki. Kroz razgovor oni su meni dali posao iako ja misli da nisam da nisam pokazao ništa posebno. Nakon toga, razgovora za posao, uljedilo je bukiranje avionske karte a koja me je koštala1300 KM u oba parvca. Nakon toga sam išao i na razgovor u konzulat S.A.D-a u Sarajevu. Tu se radi uživo razgovor sa konzulom a neke stvari koje me je on pitao znači, koji su moji planovi, zašto idem tamo jer njima je cilj svima da se mi vratimo iz amerike. I kada sam tu vizu dobio onda je sve već bilo gotovo. –
Kada si došao u S.A.D kako je bilo upoznati se i sustresti se sa novim svijetom i novom civilizacijom ?
– E to je tek posebna priča koju ću ja samo pokušati da objasnim. Ono što se meni zapravo i sviđa kod njih je to kako su ljudi dosta drugačiji, otvoreniji. Ja kada sam prvi dan došao u ameriku ja sam sjeo u autobus gradskog prevoza a pored mene je sjela jedna starija gospođa. Ona me je pitala kako sam, kakav ti je dan, kako ti ide? Ja sam prvo posmislio da ta žena nije normalna ali tamo su svi ljudi takvi, svi su ljudi opušteni, otvoreni, pričaju, hoće da ti pomognu, niko te ne sudi jer amerika je zemlja razlika. Toliko različitih ljudi i kultura sve na jednom mjestu i niko nikoga nije sudio, niko nikome nije ništa želio loše.
Kakave si poslove radio u S.A.D i kakve utiske imaš o svemu tome?
Ja sam radio u restoranu u kuhinji, tačnije u restoranu koju služi morske plodove. Ja sam čistio školjke i pario krabe i rakove. To se kaže steen i to je kod njih specijalitet. Ono što mi se tamo najviše svidjelo to su znači, njihovi menadžeri i direktori. Kada je na poslu gužva, kada se nešto pokvari direktor i menadžeri svi silaze u kuhinju da rade sa vama. Kada god je nešto, kada je gužva hvataju se roštilja i menadžer i direktor, znali nije stalno u kancelariji to je ono što kad nas nema. Naši menadžeri ne znaju kako je to biti radnik zato što nikada nisu radili. Oni su odmah postali menadžeri. A njihovi menadžeri i direktori oni su isto nekada bili radnici kao i ja i onda to tebe motiviše i inspiriše kada vidiš da je on nekada bio kao ti. A on zna sve da radi. Kada njega vidiš blizu sebe d ati i on zajedno radite, da čistite školjke ti i direktor, to ti daje motiv da i ti radiš više, da i ti nekada jednog dana, postaneš direktor i daje ti tu neku motivaciju. On ti pokazuje da se rad isplati.
Kada gledamo ameriku često gledamo ono što prikazuju filmovi gdje vidimo američki život. Iz tvog iskustva, da li je američki život kao u filmu?
– Mogu da vam kažem da američki život naravno nije kao u film ali s druge strane sve što vidite u stvarnosti postoji i u filmu. Amerika je zemlja prilika i svako ima priliku. Ja sam to na sebi primjetio. Ja sam na posao došao kao niko kao svaki drugi student a moj potencijal su vidjeli odmah moji poslodavci tak oda sam veoma brzo dobio povišnicu. Upoznao sam i porodicu od direktora išao sam na ručak kod direktora znači pružena ti je prilika i svako ima tu priliku. Znači ako iskoristite tu priliku u americi to se ne može porediti nigdje drugo u svijetu. Samo trebate da iskoristite priliku da se snađete, zaradite novac jer novac je u americi sve kao i ovdje a pogotovo tamo. Ako nemaš novca onda realno kao da ne živiš. Niko za tebe ne zna ali ako uspiješ da se snađeš, ti možeš da vidiš te stvari i da imaš vremena. Gdje god se okreneš nešto je lijepo, nešto je fino ali naravno s druge strane ovo sada konkretno Nju Jork gdje sam proveo najviše vremena, postoji i Empire stejt bilding, Tajms skver i Central park i to sam sve obišao. Ali s druge strane na svakom ćošku postoji i osoba koja leži u kanalu koja leži sa strane koja je pokrivena dekama. Dakle ono što na filmu ima to sve postoji ali to na filmu, nije dostupno svakome već samo nima koji se dobro snađu i koji imaju para da to sebi prijušte. –
Evo za kraj šta bi preporučio nekome ko želi da ode na taj projekat Work and travel?
– Ja bi mu preporučio da uradi ono šta sam ja uradio da ne čeka puno pošto sam i ja tako mislio da sačekam godinu ali to je godina koja se može izgubiti. Ja bi preporučio svima jer to je po meni bezazleno. Jeste da je to velika investicija i rizik ako ne dobiješ vizu ali ja mislim da 90% ljudi koji sada studiraju može da dobije i vizu i da ode tamo i da sve to vidi jer to je stvarno nešto što mi danas imamo stavrno priliku veću nego ikada ranije da odemo u ameriku. To što ćete vidjeti tamo to će te pamtiti kao san. Ja sam se vratio skoro i imamo osjećaj kao da sam sanjao sve to.-
Milane, hvala ti na izdvojenom vremenu.
– Hvala i vama.
Đorđe Čereković